Hello world ;)

Sculpture “Work”

Slide s predavanja o strukturi Svemira na IRBu. Poznato je samo 4%, ostalo je tamna tvar i tamna energija koje su jos nepoznanice. Naravno niti onih 4% nisu upoznati - jos se npr. ne zna sto cesticama daje masu. Higggsov bozon jos nije potvrdjen.

View Separately

Pompeji - zivot u sjeni Vezuva. Izlozba u Klovicevim dvorima od 15.3.

The Birth of Forensics | DISCOVER Magazine

Valentinovska Solarna oluja

Nakon perioda smanjene aktivnosti, Sunce se probudilo. Na Valentinovo (simbolika?) sa Sunca je krenula jaka solarna oluja, takozvana CME (Coronal Mass Ejection), najjača u posljednje četiri godine. Oluja je krenula iz sunčeve pjege veličine Jupitera.

Radi se o oluji klase X - najjačoj klasi solarnih magnetskih oluja koje mogu ometati funkcioniranje telekomunikacija i električne mreže na zemlji … kao što se dogodilo 1973. godine na Quebecu kada je bez struje privremeno ostalo 6 milijuna ljudi.

Solarna oluja danas je došla do Zemlje. Mi u Hrvatskoj ne osjećamo neke posljedice za sada, ali u južnoj Kini je došlo do problema s telekomunikacijama. Solarne oluje obično traju od 24 do 48 sati.

Kome se da pretrpjeti pola minute reklame, može pogledati ABCevu vijest:

http://soc.li/S9CjhVN

Uglavnom, nije nikakav kraj svijeta ili ne znam što … ne treba stvarati nepotrebnu paniku, zemlja je dobro zaštićena geomagnetskim poljem koje sprečava veći štetni utjecaj oluje. Mogu se dakako očekivati problemi s telekomunikacijama i u radu električne mreže, ali sve u manje više normalnim okvirima.

Solarna oluja ima i estetsku dimenziju, tako se nadamo lijepim fotkama aurore borealis poput ove, pa ako netko putuje u sjeverne krajeve neka ponese fotić.

View Separately

scipsy:

This animation shows the distribution of the dark matter, obtained from a numerical simulation, at a redshift z~2, or when the Universe was about 3 billion years old. The first frame displays the continuous distribution of dark matter particles, showing the typical wispy structure of the cosmic web, with a network of sheets and filaments that developed out of tiny fluctuations in the early Universe. The second frame provides a simplified view of the complex network of dark matter structure according to the so-called halo model, a statistical approach used to describe the distribution of dark matter on both large and small scales. Within this framework, the dark matter distribution is viewed as an ensemble of discrete objects, the dark matter halos, corresponding to the densest knots of the cosmic web. The last frame highlights the dark matter halos (shown in yellow) that represent the most efficient cosmic sites for the formation of galaxies. Only halos with a mass above a certain threshold can trigger the ignition of intense bursts of star formation, thus creating a starburst galaxy. According to the latest measurements achieved with Herschel, the minimum mass needed by a halo for a starburst galaxy to form within it is 3 x 10^11 times that of the Sun. (via ESA Portal - Herschel finds less dark matter but more stars - images)

Distribucija tamne tvari u svemiru

Source: esa.int

The beautiful Cosmos: Crab Nebula

cosmosscience:

Picture taken by the Hubble Space Telescope, best/sharpest picture we have so far. Perhaps the JWST will give us a better view? I guess we’ll have to wait until 2015!

The Crab Nebula is a supernova remnant and pulsar wind nebula in the constellation of Taurus. The nebula was observed by John…

Crab nebula

Source: cosmosscience

Britanski Royal Navy u tajnosti je 1901 godine porinuo prvu podmornicu, Holland I.

Sunčev sustav ipak ima 9 planeta

Prije nekoliko godina, astronomska zajednica “degradirala” je Pluton u planetoid. Tako se sunčev sustav “smanjio” na 8 planeta.

S druge strane već se desetlejćima spekuliralo o postojanju još jednog skrivenog planeta, nazvanog Planet X. Još je Percival Lowell početkom 20. stoljeća (prije otkrića Plutona), pretpostavio postojanje tajanstvenog planeta zbog utjecaja na gravitaciju Urana i Neptuna. Otkrićem Plutona 1930. smatralo se kako je otkriven taj nepoznati planet X. Kasnija (90’ ih godina) istraživanja Voyagera 2 utvrdila su pogreške u ranijim mjerenjima te je hipoteza o još jednom tajanstvenom planetu pala u zaborav.

I sad dolazimo do vijesti koja se pojavila ovih dana … Prema podacima dobivenih od NASA-inog teleskopa Wise koji leti u zemljinoj orbiti i detektira infracrveno zračenje, postoje indicije o postojanju još jednog velikog planeta u Sunčevom sustavu.

Postojanje tog tajanstvenog planeta još nije potvrđeno i čeka se još podataka, no astrofizičari sa sveučilišta u Louisiani smatraju kako će postojanje tog planeta biti konačno potvrđeno u sljedeće dvije godine.

Još uvijek hipotetski planet, nazvan Tyche (po starogrčkoj božici sreće i sudbine) nalazi se u Oortovom oblaku, udaljenom dijelu Sunčeva sustava u kojem se “rađaju” kometi. Prema nekim podacima, dijelovi Oortovog oblka od Sunca su udaljeni i više od jedne svjetlosne godine.

Tyche, ako je zaista onakav kako se za sada pretpostavlja, najveći je planet Sunčevog sustava, sastavljen od vodika i helija i atmosfere nalik Jupiterovoj. Masa mu je 5.300 puta veća od Zemljine (Jupiter je “samo” 1300 puta masivniji od Zemlje), a 15 tisuća puta je udaljeniji od Sunca nego naš planet, a 375 puta udajeniji od Sunca nego Pluton.

Argumet protiv postojanja Tychea (koji će ako se potvrdi, vjerojatno dobiti neko drugo ime) je što nije primijećeno da nešto poput takvog planeta interferira s kretanjem kometa u Oortovu oblaku.